Tillandsie

U ovo modernije vrijeme sve su aktualnije biljke bez supstrata i posuda za uzgoj,  što čini i sam uzgoj biljke jednostavnijim. Riječ  je o Tillandsiama poznatijim kao Zračne biljke koje će biti vrlo zanimljiv detalj u Vašem domu u kombinaciji sa staklenim posudama ili na drvenoj podlozi.

Slika 1. Zračne biljke u staklenim posudama

Tillandsie su biljke iz porodice Bromeliacaeae koju dijelimo na epifitne Bromelije i terestične Bromelije, a potječu iz srednje i južne Amerike, te Afrike.

Epifitne Bromelije su grupa biljaka koje rastu na stablima ili na stijenju. One imaju kratak i slab sustav korijenja, a hranu dobivaju uglavnom iz zraka ili iz raspadnutih tvari koje se skupljaju na listovima. U epifitne Bromelije ubrajamo Aechmea fasciata, te Tillandsia spp.

Slika 2. Aechmea fasciata

Slika 3. Tillandsia spp.

U terestične Bromelije pripadaju one vrste koje rastu u zemlji, a u njih ubrajamo Cryptanthus, Dyckia, Nidularium, Neorgelia i jedna od najčešćih biljaka koju susrećemo, a to je Ananas.

Slika 4. Neorgelia

Većinu Bromelija je jednostavno uzgojiti, a karakteristično za ovu porodicu je lisni lijevak u kojem se zadržava voda.

Nakon kratkog predstavljanja porodice Bromelija više ćemo predstaviti podskupinu Tillandsia spp. koja sadržava veliki broj sorata. Većina ovih epifitnih Bromelija ne smije se saditi u kompost jer bi njihovo kratko korijenje istrunulo. Ono biljci više služi kao potpora nego kao način ishrane kako to inače bude kod drugih biljaka. Bolje je dno biljke i korijenje umotati u tresetnu mahovinu i žicom biljku pričvrstiti na komad drva ili pluta. Zračne biljke možete i objesiti uz pomoć žice.

Prosječna temperatura zraka pogodna za rast i razvoj Zračnih biljaka je između 20 - 25 ºC, a ne bi smjela biti niža od 13ºC, a za cvatnju je potrebna temperatura od oko 24 ºC.

Slika 5. Zračne biljke na drvenoj podlozi

Zračne biljke se često prskaju mekom vodom kako bi zadržale vlažnost, no treba paziti da ne dođe do prevelikog nakupljanja vode u lisnim lijevcima zbog čega može doći do propadanja biljke. Najbolje ju je prskati dva puta tjedno tako da listovi budu dobro navlaženi. Zimi ukoliko je temperatura niža od preporučene, prskati je dovoljno jednom u tjedan dana, pa čak i jednom u dva tjedna ako je temperatura zraka bliža minimalnoj.

Prihrana se također vrši prskanjem jednom u dva tjedna od proljeća do jeseni, a dolazi već pakirana kao sprej zbog lakše primjene.

Zračne biljke vole jaku svijetlost, no ne i direktno sunce.

Tillandsia ionantha jedna je od najčešćih vrsta Zračnih biljaka. To je malena biljka, koja oblikuje zbijenu rozetu čvrstih, srebrnih, šiljatih listova što rastu u visinu. Iznimno fini vrhovi obično se nakovrčaju, što cijeloj biljci daje zanimljiv izgled. U kasno proljeće, tik prije pojave malih ljubičastih cvjetova, središte rozete postaje crveno.

Slika 6. Tillandsia ionantha na početku cvatnje

Tillandsia xerographica ne treba posebno predstavljanje jer  riječ je o tako zvanoj kraljici zračnih biljaka, jednoj od najvećih u ovom rodu biljaka. Može se pronaći raznih promjera, a najčešće dobavljive su one promjera od 14 cm i od 20 cm. Jednom mjesečno biljku možete naopačke do pola uroniti u mekanu vodu na 5 do 10 minuta, te je zatim dobro otresti i pripaziti da se voda ne uvuče u korijen lista kako ne bi došlo do propadanja biljke zbog zadržavanja vode.

Slika 7. Tillandsia xerographica

Tillandsia usneoides poznata kao Španjolska mahovina, karakteristična je po svojim dugačkim tankim listovima. Naziv "španjolska mahovina" zapravo je nastao kao "španjolska brada". Indijanski plemenski ljudi nazivali su ga "itla-okla", što je značilo "dlaka s drveta". Neki su Francuzi mislili da podsjeća na dugu bradu konkvistadora i počeli su je zvati "Barbe Espagnol" ili španjolska brada. Iako su im se Španjolci osvetili nazivajući ga "Cabello Frances" ili francuska kosa, taj naziv nikada nije zaživio.

 

S vremenom je španjolska brada postala španjolska mahovina, ono što je danas najčešće poznato. Polinežani povremeno nazivaju španjolsku mahovinu "Kalijevom kosom", a u cijelom svom prirodnom okruženju još uvijek je nazivaju "dlakom na drvetu", jednostavno zato što toliko podsjeća na kosu.

Slika 8. Tillandsia usneoides

Može se pronaći raznih duljina, a najčešće dobavljive su one od 60 cm do 90 cm.

 

Španjolska mahovina voli vodu i vlagu. Također ne voli biti dugo mokra, kao i većina drugih bromelija. Većina preporuka je zalijevati samo kad je biljka potpuno suha i pružiti joj dobro namakanje s vrha kad zatreba. Možete je povremeno prskati između namakanja ako smatrate da to treba.

Preporučuje se uporaba destilirane vode ili kišnice za zalijevanje španjolske mahovine kad god je to moguće. Previše klora glavni je problem ove biljke i može je ubiti.

 

Većina sorti Tillandsia usneoides dobit će zelenkastu nijansu kad se svježe zalije, ali brzo se vraćaju u sivozelenu ili srebrnastu vanjštinu dok se suše. U idealnom slučaju vaša biljka izvana bude uglavnom suha u roku od 20 do 30 minuta od zalijevanja i izbjegavajte njezino prelijevanje. Previše vode može uzrokovati truljenje.

 

Španjolska mahovina vrlo je zanimljiva kada joj na vrh dodate neku posudicu ili detalj i objesite na mjesto gdje će njena raskoš doći u prvi plan.

 

Slika 9. Tillandsia usneoides sa terakotnim loncem

Slika 10. Tillandsia usneoides sa drvenastim ukrasom

Zračne biljke možete promaći u našim Iris MBM vrtnim centrima, kao i pripadajuću prihranu, te posude za dekoriranje.

 

Anita Kumarle, mag.ing.agr